Riba je u Srbiji u veljači poskupila 17,9 posto u odnosu na veljaču 2021. godine, pokazuju podaci Republičkog zavoda za statistiku, piše portal b92.

Zbog cijena prosječna potrošnja ribe u Srbiji je pet-šest kilograma po stanovniku, što je tri-četiri puta manje od europskog i svjetskog prosjeka. Ukupna potrošnja ribe u Srbiji posljednjih godina se kreće između 35.000 i 50.000 tona godišnje, a uvoz bilježi stalni rast.

Prema količini proizvedene ribe Srbija je otprilike u sredini u usporedbi s članicama EU, a manju proizvodnju od Srbije ima 12 članica Europske unije. Nacionalni tim za preporod sela Srbije poručio je povratnicima iz inozemstva da ulaganje u ribarstvo može biti veoma isplativo. Srbija ima 15.000 hektara ribnjaka, a uvoz ribe godišnje košta 50 milijuna eura.

Izvoz ribe iz Srbije uglavnom je baziran na ribljim prerađevinama (i to na preradi uvezene morske ribe) i posljednjih godina bilježi značajan rast, od 697 tona u vrijednosti od 4,1 milijuna dolara 2012. godine, do 2095 tona izvezenih 2018. godine u vrijednosti od 17,5 milijuna dolara. Stručnjaci ukazuju na neophodnost povećanja proizvodnje ribe i udruživanja u specijalizirane ribarske zadruge.

”Srbija bi ponovo mogla biti veliki izvoznik kavijara, kao prije više stoljeća kada je u SAD i druge zemlje godišnje izvozila dvije-tri tone tog specijaliteta po cijeni od 900 dolara za kilogram i ostvarivala prihod veći od 2,5 milijuna dolara.

Kladovski kavijar se vjekovima služio i na europskim dvorovima. Zbog izgradnje dvije đerdapske hidroelektrane, šansu danas ima negotinski kavijar”, objašnjava analitičar Branislav Gulan za Biznis.rs.

Dodaje da riba i riblji specijaliteti u većoj mjeri mogu biti zanimljiva i isplativa ponuda i u jelovniku poljoprivrednih gazdinstava koja se bave seoskim turizmom.

”Činjenica da se tri četvrtine ribe koju konzumiraju građani Srbije uveze i da za to država izdvaja ogromna financijska sredstva ukazuje na neophodnost povećanja proizvodnje, čime bi se izdvajanja za uvoz slatkovodne ribe smanjila za oko deset milijuna dolara godišnje”, ističe Gulan.

Navodi da su resursi za uzgajanje ribe respektabilni i da je samo u Vojvodini više od 100.000 hektara koji se ne mogu koristiti za druge namjene, a pogodni su za izgradnju šaranskih ribnjaka. Kako je podsjetio, proizvodnja ribe u Srbiji, prema stručnim procjenama, može da se poveća za 100 posto, uz dobro osmišljen izvoz prerađevina od slatkovodne ribe.

”Treba poticati zadružno udruživanje, jer Srbija danas ima svega tri specijalizirane ribarske zadruge. U Europi postoji ogroman deficit od više od 1,5 milijuna tona ribe i stalno raste njena konzumacija u Europi i svijetu.

U Srbiji postoje veliki neiskorišteni raspoloživi vodeni resursi (rijeke, potoci, jezera, kanali, podzemne vode), a posjedujemo i sirovine kao što su pšenica, kukuruz, ječam, soja za proizvodnju hrane za ribe. Veliki su kapaciteti i za proizvodnju ekstrudirane hrane za ribu”, naglašava Gulan.