Srpsko oružje u Ukrajini – što je poznato do sada?

Autor: Jerko Zlatar , 17. travanj 2023. u 07:00
Foto: Shutterstock

Vlasti uporno demantiraju prodfaju oružja ukrajinskoj vojsci, no informacije s terena govore drugačije; glavni adut vojne industrije Srbije je upravo ono što Ukrajini najviše treba – streljivo.

Posljednjih dana jedna od najvažnijih tema u srpskim ali i regionalnim i europskim medijima je navodna prodaja srpskog oružja uzkrajinskoj vojsci što je u više navrata demantirano od strane dužnosnika vlasti u Srbiji.

Prtča počinje sad već pomalo davne 2015. godine. Poslije poraza ukrajinske vojske kod Debaltseva 2015. godine, ruski vojnici su počeli nalaziti kacige proizvedene u Srbiji, proizvode tvrtke “Mile Dragić”, što su svojevremeno i prenijeli i mediji u Srbiji.

Od tada je vladalo zatišje, sve do nedavnog curenja podataka iz Pentagona. O tome svjedoče i pisanja ruskih medija, kao i svjedočanstva ukrajinskih vojnika s Twittera i Telegrama.

Projektili proizvedeni u Srbiji za SVRL “Grad” u Slovačku su isporučeni preko Turske, prema ugovoru s tvrtkom iz Kanade, a odatle su poslani u Ukrajinu.

Raketni motor
Telegram kanal Mash objavio je snimku iz skladišta municije u Bratislavi, gdje se u tranzitu nalazilo 3.500 raketa M-21 kalibra 122 mm za SVRL Grad, proizvedene u “Krušiku” iz Valjeva. Dobavljač je privatna srpska tvrtka Sofag d.o.o. iz Beograda, koja je dobila dozvolu za izvoz oružja od srbijanskog Ministarstva trgovine.

Kupac je kanadska tvrtka JNJ Export Import, posrednik je turska tvrtka Arca Savunma Sanayi Ticaret, a krajnji korisnik je Agencija za obrambenu industriju Turske. Međutim, u pitanju su rakete dometa 40 km, G-2000, koje je proizvela privatna tvrtka EdePro, koju su osnovali profesori s Katedre za namjensku industriju Strojarskog fakulteta u Beogradu.

Rakete se mogu prepoznati po vrlo specifičnom raketnom motoru jer, za razliku od drugih raketa za SVLR Grad, imaju pravokutne stražnje rubove.

Projektili su doista poslani u Tursku, ali ih je odatle turski posrednik prevezao zračnim putem u Slovačku prema ugovoru s tamošnjom tvrtkom MSM NOVAKY, koja ih je poslala u Ukrajinu. Prema pisanju telegram kanala Mash, ova serija raketa isporučena je u dva dijela – 4. i 6. veljače 2023. godine.

Prvu isporuku raketa iz Srbije je primijetio Twitter kanal UAWeapons Tracker još 28. veljače, a prema tvrdnjama te rakete su se pojavile u Ukrajini nekoliko mjeseci ranije, a u jednom od odgovora, korisnik Ivan Semp je napisao da je Ukrajina do 2022. od Srbije kupovala minobacače, te da je “situacija s Srbijom ista kao i s Bugarskom.”

Potpredsjednik Vlade Srbije i ministar odrane Miloš Vučević istakao je, povodom navoda britanske agencije “Reuters”, da Srbija nije prodavala i neće prodavati oružje ukrajinskoj niti ruskoj strani za vrijeme trajanja sukoba, navodi se na Internet stranicama Ministarstva obrane Srbije.

”Više od deset puta smo demantirali te neistine i evo, učinit ćemo to opet. Nekome je očigledno cilj da uvuče Srbiju u taj sukob, ali mi se doslijedno držimo naše utvrđene politike. Uvijek postoji mogućnost da se neko oružje na nekakav volšeban način nađe i na teritoriji konflikta, ali to apsolutno nikakve veze nema sa Srbijom.

To je pitanje za one države koje ne poštuju međunarodne norme, ugovorne klauzule poslovanja. Ponavljam, Srbija nije slala oružje Ukrajini i sve što je objavljeno na tu temu su neistinite spekulacije” -  izjavio je ministar Vučević.

”Srbija ima svoju jasnu politiku koja je definirana temeljem onoga što smo usvojili na Savjetu za nacionalnu sigurnost tijekom veljače prošle godine i toga se držimo. Ništa se nije promjenilo od tada. Srbija ni složene borbene sustave, naoružanje, oruđe i oružje nije prodavala, niti prodaje, niti će prodavati ruskoj, ni ukrajinskoj strani za vrijeme trajanja sukoba” – naglasio je ministar Vučević.

Diskrecija glede pomoći Ukrajini nije rezervirana isključivo za Srbiju, već i za mnoge druge zemlje, poput Bugarske, Rumunjske i Hrvatske.

Glavni adut vojne industrije Srbije je upravo ono što Ukrajini najviše treba – streljivo. Naime, pošto se jedina tvornica pješačkog streljiva nalazila u Luhansku,domaća proizvodnja topničkog streljiva nije dovoljna za ratnu potrošnju, a goleme rezerve iz doba SSSR-a su se polako topile od 2014., Ukrajini su očajnički bili potrebni novi izvori streljiva.

Srbija raspolaže s dvije tvornice topničkog streljiva, i to “Krušik” iz Valjeva, te “Slobodu” iz Čačka. Proizvodni asortiman potreban Ukrajini čine topničko streljivo kalibra 105 mm (za haubice M-101 i jugoslavenske M-56), 122 mm (za haubice D-20/2S1 Gvozdika), 130 mm (za topove M-46), 152 mm (za haubice D-20/2S3 Akatsiya) i 155 mm (za haubice FH-70/198).

Također, “Sloboda” iz Čačka proizvodi streljivo za PZO topove kalibra 20 mm, 23×152 mm, 30×165 mm za ruske PZO Topove i 30×220 mm za čehoslovačke topove M-53 “Praga”, kao i streljivo kalibra 57 mm za sovjetske PZO topove S-60. Također, proizvodi i municiju za tenkovske topove 2A46, kalibra 125 mm, kakvu koriste svojetski tenkovi T-64, T-72, T-80 i T-90. “Krušik” proizvodi modificirane inačoice zastarelih PO sustava “Malyutka”, te nevođene rakete za RL kalibra 107, 122 i 128 mm.

Stanje u valjevskom “Krušiku” je katastrofalno, i tvrtka je praktički bankrotirala, sudeći prema redovitom financijskom izvještaju, podnesenom Agenciji za privredne registre Republike Srbije. Ranka Savić, predsjednica Asocijacije slobodnih i nezavisnih sindikata Srbije, poslije posjeta “Krušiku”, izjavila je da su “pregovori sindikata i rukovodstva “Krušika” propali i, kako je meni preneto, u narednom periodu u ovoj tvornici namenske proizvodnje može se očekivati obustava rada”. Dodala je da negdje oko 1.400 radnika u vojnom dijelu tvornice ima plaću od oko 50.000 dinara (oko 426 eura), dok je prosječna zarada 65.000 dinara.

”To je za namjensku industriju izuzetno loše, pogotovo ako uzmemo u obzir da je ovo vrijeme kada sve što se u namenskoj proizvede može i da se proda” – izjavila je Savić i dodala da “ima i velikih problema u povezivanju radnog staža zaposlenih, kao i u načina obračuna zarada, i da to, na žalost, nije samo slučaj u “Krušiku””. Račun “Slobode” u Čačku je u blokadi, a nije poznato da li se tvornica oporavila poslije dvije uzastopne ekplozije 2021. Plaće su nešto više nego u “Krušiku”, ali je ima dosta žalbi na nestručnost rukovodećeg kadra te na mobing.

Posrednici izvlače profit
Vratimo se na “Sofag” d.o.o. Tvrtka je osnovana 20. travnja 2022, osnovna djelatnost joj je nespecijalizirana trgovina na veliko, upisani kapital iznosi tek 100.000,00 RSD, a vlasnica je Jelena Petrović, kći Slobodana Tešića. Očito je da izvoz oružja ide sumnjivim tokovima, i da način na koji se to radi podsjeća na način kojim je izvlačen novac iz Krušika, o čemu je javnost obavijestio zviždač Aleksandar Obradović. To se radi na nestransparentan način, preko trgovaca oružjem koji su bliski vlastima.

Komentirajte prvi

New Report

Close