Poljoprivreda u Srbiji godinama je u problemima. I dok država subvencijama pokušava poboljšati situaciju, poljoprivrednici, stočari i agroekonomisti tvrde da ta pomoć nije dovoljna te da su našoj zemlji potrebne ozbiljne sustavne promjene.

Prema istraživanju Republičkog zavoda za statistiku, u prvom kvartalu ove godine broj registriranih individualnih poljoprivrednika manji je za 4.485 osoba, odnosno za 8,1 posto u odnosu na isto razdoblje 2023. godine.

Alarmantan pad
Osim toga, u popisu poljoprivrede 2023. godine u Srbiji je registrirano 508.365 poljoprivrednih gospodarstava, što je 10 posto manje nego u popisu 2018. godine. Ovi podaci također bilježe dvoznamenkasti pad broja grla u tom razdoblju.

Komentirajući ove podatke, agroekonomist Žarko Galetin za Danas kaže da je popis otvorio toliko velika pitanja i velika iznenađenja, da je broj poljoprivrednika jedan od najmanjih.

“Puno veći problemi su ono što se događa u sektoru stočarstva, što se tiče resursa, obradivih površina. Svi parametri pokazuju da je u području poljoprivredne proizvodnje vrlo snažan pad po svim kriterijima. Pad broja stoke, tovnih svinja, ovaca, koza je alarmantan, kaže Galetin.

Stoga, kako objašnjava, manji broj registriranih individualnih poljoprivrednika odražava s jedne strane tehničku, a s druge suštinsku sferu u poljoprivredi.

“Ministarstvo poljoprivrede čisti upisnik poljoprivrednih gospodarstava pa fiktivna gospodarstva ne mogu ostvariti prava na potpore. Puno je stvari koje su demotivirale poljoprivrednike, posebice one koji su željeli ostvariti poticaje diobom gospodarstava unutar jedne obitelji.

Razlog je okrupnjavanje poljoprivrednih gospodarstava, posebno u Vojvodini. Primjetno je da raste površina zemljišta po gospodarstvu. S druge strane, nestaju staračka domaćinstva, pa se to zemljište pripaja većem”, objašnjava Galetin.

Uz to, Galetin dodaje kako je još jedan bitan razlog što ljudi ne vide perspektivu u poljoprivredi. “Da bi se ušlo u ozbiljan posao u tom sektoru potrebna su značajna sredstva, oko 20-30 hektara zemlje – što nije nimalo lak posao”, tvrdi.

S druge strane, profesorica Agronomskog fakulteta Natalija Bogdanov kaže da ovaj pokazatelj nije nužno loš. Naprotiv, potencijalno može biti rezultat primjene tehnologije umjesto fizičkog rada.

“Čak i ako na kraju godine ta brojka iznosi osam posto, to ne treba tumačiti kao katastrofu, jer može pokazati da je ljudski rad zamijenjen naprednijim tehnologijama gdje je to bilo moguće. To znači da, primjerice, netko više ne bere trešnje ručno nego je kupio stroj koji to radi. Imamo solidan broj zaposlenih u poljoprivredi.

Ako se smanji, a površina obradivih površina ili broj grla ostane isti, moguće je da je došlo do promjene u načinu rada”, objašnjava profesorica, dodajući da bi se pravi uvid mogao dobiti uspoređujući trend tijekom nekoliko godina.

No, za agroanalitičara Branislava Gulana, pad broja registriranih individualnih poljoprivrednika dobrim je dijelom posljedica odlaska ljudi sa sela.

“Prije 15 godina imali smo 630.000 farmi, a sada ih je samo 508.000. Sela nam nestaju, imanja i stanovnika sve je manje. Za deset godina nestat će 1200 sela, a oni čekaju tko će zadnji ugasiti svjetlo. Sada ima 4720 sela, a do 2050. nestat će ih 3000. U Srbiji ima 200.000 praznih kuća u selima, isto toliko torova i štala”, kaže Gulan.

Nema posla ni života
Naglašava da, unatoč “marketinškom triku” osnivanja zadruga, u selima nema mjesta gdje bi se ljudi mogli zaposliti i živjeti, a svako četvrto nema ni trgovinu. “U tisuću sela nema trgovine, a 1200 sela ima manje od 100 stanovnika”, upozorava.

Gulan također dodaje da Srbija svake godine gubi 25.000 hektara zbog infrastrukture, cesta, bespravne gradnje. Prema njegovim riječima, kada bi se ta zemlja koristila za prinose, stanje u poljoprivredi bilo bi drastično bolje.

“Kad bi se na takvoj površini zasijala pšenica, možemo misliti koliko bi još žitarica bilo”, zaključuje agroanalitičar.