Srbija u potrazi za energentima

Autor: Jerko Zlatar , 28. rujan 2022. u 07:00
EPS je sklopio sporazum s Azerenerji o kupovini 2600 MWh iz Azerbejdžana/M. Prpić/PIXSELL

Srbija će se morati preorijentirati na alternativne izvore, što će biti udar na financije.

Protekla dva tjedna u Srbiji su obilježile česte, ali često kontradiktorne izjave državnih dužnosnika i direktora javnih poduzeća o spremnosti Srbije da dočeka ovu zimu.

Direktor JP “Srbijagas”, Dušan Bajatović, je naveo da Srbija ima dovoljno plina u skladištima, te da cijena plina i struje više neće rasti,, U izjavi za Reuters od 15. rujna, Ministrica rudarstva i energetika Republike Srbije izjavila je da Srbija sprema 3 milijarde eura, odnosno oko 4,5% BDP-a Srbije za uvoz plina, struje i goriva za razdoblje od listopada 2022 do ožujka 2023.

U istom razgovoru također je navela da je EPS sklopio sporazum s Azerenerji o kupovini 2600 MWh iz Azerbejdžana. Međutim…

Kavkaski zaluđenik
Odakle Azerbejdžanu 2.600 MWh struje za izvoz? Iako je Azerbejdžan neto izvnoznik električne energije, koji je 2021. ostvario rekordan izvoz od 1,6 milijardi MWh, postavlja se logično pitanje: odakle će se namaknuti nedostajućih milijardu MWh, čak i ako bi se poništili ugovori o izvozu struje u Gruziju (600 MWh), Rusiju (95,2 MWh), Tursku (720,6 MWh) i Iran (257,5 MWh, sve navedene količine ostvarene 2021.)?

U Turskoj postoji tvrtka – kćer Azernerji, “Global Power Trading” s sjedištem u Ankari, koja se bavi trgovinom električnom energijom, tim prije pregovori s Turskom o transmisiji električne energije zvuče – čudno. Prema navodima izvora bliskom Azerenerji, Azerbejdžan je počeo s izvozom elektirčne energije u Europu još 2019, i to u Mađarsku, Rumunjsku, Bugarsku i Grčku, s ambicioznim planovima za proširenja na tržišta Italije i Austrije.

Međutim, taj izvoz je prekinut zbog neprofitabilnosti, jer su gubici u transmisiji preko Gruzije i Turske iznosili i do 30%. U međuvremenu, 2021. Azerbejdžan i Turska su potpisali sporazum o proširenju kapaciteta transmisije preko Gruzije i turske, kako bi se omogućio ekonomičniji izvoz struje iz Azerbejdžana na trenutačno iznimno lukrativna tržišta EU.

Ali, usprkos otvaranju nove TE “Gobu” snage 385 MW, te oslobođenjem Nagorno – Karabaha, prilikom čega je uspostavljena kontrola nad malih hidroelektrana približne instalirane snage od 120 MW, Azerbejdžan također bilježi i veliki rast vlastite potrošnje, tako da je 2021. zabilježen porast za 1.465,7 MWh u odnosu na 2020, s tendencijama daljeg rasta.

Bugarska veza?
U Bakuu je 14. rujna potpisan sporazum između Bugarske i Azerbejdžana o razmjeni bugarske struje za ruski plin. Bugarska se graniči s Turskom, te je logičan partner za izvoz struje, pošto je prema podacima Nacionalnog instituta za statistiku u lipnju o.g. proizvela 3,690 GWh, a izvezla 1,305 GWh električne energije.

Bugarska vlada očekuje da će plinovod Interconnector Greece – Bulgaria započeti s radom 1. listopada 2022., što će Sofiji omogućiti povećanje isporuke azerbajdžanskog plina na milijardu kubičnih metara predviđenih ugovorom tijekom godine. To je prije bilo nemoguće zbog nedostatka odgovarajuće infrastrukture.

Osim toga, Bugarska planira povećati uvoz plina iz Azerbajdžana za milijardu kubičnih metara na 2 milijarde kubičnih metara godišnje uporedo s proširenjem “Južnog plinskog koridora”. Međutim, nameće se logično pitanje, koliko je Bugarskoj ovakva transakcija zapravo isplativa?

Plinske sumaglice i vidici
Novi paket sankcija EU, koji bi obuhvaćao isporuke ruskog ugljena i nafte bi također mogle zakomplicirati ionako tešku energetsku situaciju u Srbiji. Također i najava da bi Rusija mogla obustaviti isporuke električne energije Baltičkim državama bi mogla ponovno povećati cijene električne energije, a Srbija trenutačno ovisi od uvoza struje za podmirivanje oko 25% vlastite potrošnje.

Što se plina tiče, Srbija zimu dočekuje mnogo spremnija nego Elektroprivreda Srbije. Međutim, u slučaju novog paketa sanckija i zabrane uvoza ruskog plina, Srbija će se morati preorijentirati na alternativne izvore, što će svakako biti novi udar na javne financije. Prema projektu “Shah Deniz-2”, 1 milijarda kubika plina trebala bi biti isporučena Bugarskoj, 1 milijarda kubika Grčkoj, 8 milijardi kubika Italiji i 6 milijardi kubika Turskoj.

U budućnosti će se proširiti mogućnosti projekata TANAP i TAP, a tada će biti moguće povećati opskrbu azerbajdžanskim plinom. Ali za to je potrebno postaviti nove kompresore na trase plinovoda, kao i proširiti proizvodne mogućnosti u Azerbajdžanu u okviru polja “Shahdeniz-2”, što bi Srbiji omogućilo diversifikaciju uzova plina.

S ugljenom je situacija mnogo nejasnija, jer većina zemalja u okolici troši ugalj uglavnom za vlastite potrebe, a domaća proizvodnja se još nije oporavila. Glede nafte, Srbija već uzovi većinu nafte iz Iraka, tako da bi obustava uvoza iz Rusije i Kazahstana mogla značiti blago povećanje cijene nafte za domaće tržište, ali ne i veliki inflatorni udar, koji bi novo poskupljenje struje svakako izazvalo.

Komentirajte prvi

New Report

Close