Kompanije iz više europskih zemalja žele otvoriti vjetroparkove u Srbiji, a zanimanje ne kriju niti Rusija i Kina, piše Radio Slobodna Europa.

Ministarstvo rudarstva i energetike Srbije do 6. lipnja 2022. godine izdalo je ukupno 34 energetske dozvole, ali ugovor s Elektroprivredom Srbije (EPS), državnom kompanijom koje ima obvezu otkupa struje dobivene iz obnovljivih izvora, zasad ima osam privatnih kompanija.

Međutim, stručnjaci tvrde da Srbija još uvijek koristi tek mali dio potencijala energije vjetra. Njemačka kompanija Nordex Group priopćila je 13. lipnja da je iz Srbije dobila narudžbu za izradu turbina snage 105 megavata, te da će 2023. godine isporučiti 22 za vjetropark Krivača.

Kritike Energetske zajednice
Taj vjetropark nalazi se u blizini granice Srbije i Rumunjske, razvio ga je austrijski proizvođač Ivicom, a njime će upravljati srpska MK Grupa i slovenski ALFI Green Energy Fund.

Krivača će proizvoditi 310 gigavatsati električne energije godišnje, što je oko 1% potrošnje struje u Srbiji. MK Grupa, u vlasništvu Miodraga Kostića, na tržištu Srbije posluje i u području proizvodnje električne energije iz vjetra i biomase.

MK Fintel Wind, zajednička tvrtka MK Groupa i talijanskog Fintel Energia Groupa, već je izgradila tri vjetroparka u Srbiji i privodi kraju četvrti. U planu je izgradnja još devet vjetroparkova.

Najveća vjetroelektrana u Srbiji – Čibuk 1, s kapacitetom od 158 megavata – otvorena je 2019. 50-ak kilometara sjeveroistočno od Beograda. Čibuk 1 u vlasništvu je kompanije Vjetroelektrane Balkana, koja pripada Tesla Windu, zajedničkoj tvrtki koju su osnovali Masdar – Abu Dhabi Future Energy Company (60%), finska razvojna kompanija za energetsku infrastrukturu Taaleri Energia (30%) i DEG, investicijski ogranak Njemačke razvojne banke KfW (10%). Vrijednost projekta bila je 300 milijuna eura, a realiziran je uz financijsku podršku EBRD-a i IFC-a.

Unatoč navedenom, Srbija dosad nije značajnije napredovala u iskorištavanja svih potencijala energije vjetra, ocjenjuje Zvezdan Kalmar, koordinator za energetiku i klimatske promjene u nevladinom Centru za ekologiju i održivi razvoj (CEKOR).

“Imamo značajne potencijale i postoje projekti koji rade, većinom u Banatu, ali ih je potrebno što prije razviti još dosta”, tvrdi Kalmar. Prema njegovim riječima, vlada Srbije i dalje daje velike subvencije za vađenje ugljena, dominantnog izvora struje u zemlji koja se 70% oslanja na proizvodnju iz termoelektrana.

Energetska zajednica, regulatorno tijelo EU, u više navrata kritizirala je Srbiju što je više subvencija potrošila na vađenje ugljena nego što je uložila u obnovljive izvore energije.

Izgradnju vjetroelektrane u Plandištu najavila je i kompanija Wind Park Plandište, koja je dio kompanije NIS MET ENERGOWIND, u kojoj sudjeluju NIS Petrol, u većinskom ruskom vlasništvu, i švicarski MET Renewables. Naftna industrija Srbije (NIS), u većinskom vlasništvu ruskog Gazproma, još krajem 2016. godine najavila je izgradnju vjetroparka Plandište, s ukupnim kapacitetom od 102 megavata.

Tu je i kineska kompanija Huayi Wind Energy, koja se bavi proizvodnjom sustava za korištenje snage vjetra i projektiranjem vjetroelektrana, a najavila je da otvara predstavništvo u Beogradu.

Primijeniti njemački model
Srbija je 2021. donijela Zakon o obnovljivim izvorima energije. On će omogućiti građanima da proizvode i prodaju struju dobivenu iz čiste energije. U tom novom zakonskom okviru Zvezdan Kalmar vidi priliku da država, umjesto stranih investitora, više podržava svoje građane.

“Smatram da je dobar model kakav je uveden u Nemačkoj, gdje su razvojne banke omogućile građanima da podižu kredite i stvaraju eko-energetska sela, a nešto slično treba uraditi u Srbiji”, ističe Kalmar. Prema njegovim riječima, Srbija bi mogla uspostaviti fond ili banku u kojoj bi građani mogli posuđivati novac za izgradnju vjetroelektrana.