Rumunjska i Bugarska uz pomoć EU pretekle Srbiju po prosječnoj plaći

Autor: Poslovni dnevnik , 10. svibanj 2022. u 07:30
Ako ne rastete brzo ne možete brzo ni povećavati plaće, ali i sva ostala osobna primanja, ističe prof. Bajec/Shutterstock

Profesori Ekonomskog fakulteta u Beogradu Mihail Arandarenko i Jurij Bajec o rastu u regiji.

U Srbiji je u deset godina prosječna plaća porasla za 166 eura. Prosječna je zarada u srpnju 2011., bila 384 eura, a u srpnju 2021., dostigla je 550 eura.

Prije desetljeća u Srbiji su plaće bile veće nego li u Rumunjskoj ili Bugarskoj, ali se situacija u međuvremenu znatno promijenila. Dok je u Srbiji plaća bila 384 eura Rumunji su zarađivali 38 eura manje. Desetljeće kasnije Rumunji zarađuju u prosjeku 170 eura više.

Iako je u Srbiji rast plaća veći od većine zemalja u regiji, znatno je manji od rasta u susjednim državama koje su već 15 godine u Europskoj uniji. Rast u Rumunjskoj najveći je – prosječna zarada iz srpnja 2011. od 346 eura deset godina kasnije udvostručena je na 721 eura.

U Bugarskoj je rast prosječne zarade na 84 posto u istom periodu, tako su prije 10 godina Bugari prosječno zarađivali 353 eura, a prošlog ljeta zarađivali su 650 eura.

Jedan od glavnih razloga zbog kojeg te dvije države kada se radi o rastu prosječnih plaća “bježe” Srbiji jeste nekoliko kriznih godina u posljednjem desetljeću, kaže ekonomista Mihail Arandarenko, onih tokom kojih se Srbija borila s ekonomskom krizom.

Rast krenuo tek od 2016.
“To odražava i rast BDP-a zato što Srbija nije imala toliko loš rast, ali posebno prvu polovinu tog perioda obilježila je kriza, fiskalna konsolidacija, tako da to što smo uhvatili od ekonomskog rasta i rasta plaća jeste od 2016., nekoliko godina”, kaže Arandarenko. Bugarska i Rumunija su se izvukle iz krize i imale, kako kaže, 10 lijepih, neprekinutih godina, a Srbija ih je imala pet, što je “taman toliko”.

“Kada smo rasli, rasli smo slično njima i kada su plaće u pitanju i BDP, ali loših godina je bilo jako puno. Jedino što je dobro je što se ne povećava ta razlika, ali se ni ne smanjuje, zato što te države rastu lijepo”, ističe profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu.

Prof. Arandarenko napominje da kada se uspoređuju te ekonomije treba imati sve u vidu, koja se godina gleda te činjenicu da Rumunjska i Bugarska rastu brže od Srbije, dobrim dijelom i zato što su članice EU zbog čega imaju i više investicija iz europskih fondova ili kroz privatne investicije.

Kada se uspoređuju plaće u obzir treba uzeti još neke parametre, prije svih zaposlenost. “Više volim gledati ono što zovem platni fond po stanovniku, a to je umnožak zaposlenosti i prosječne plaće. Ukupna zaposlenost iz koje se izračuna prosječna plata.

Zato što i u najgorim godinama možemo imati rast prosječne plaće jer posao gube najlošije plaćeni, oni koji su na ugovorima na određeno, i onda imate rast plaća i pad zaposlenosti u određenom sektoru”, pojašnjava prof. Arandarenko. Kada se to pogleda, kaže, Srbija ne stoji loše, bolji smo od Hrvatske, ali nismo bolji od Rumunjske i Bugarske.

“Istovremeno, gleda se je li zaista nešto dobilo od povećanja te prosječne plaće ili ne. Jer ljudi ne žive kao pojedinci, žive u porodicama, i onda to je li 1,4 ili 1,2 plaće po porodici pravi veću razliku nego je li prosječna plaća veća deset posto”, ističe Arandarenko.

Dodaje da je usprkos svemu točno da su Bugarska i Rumunjska bolje od Srbije, prije svega jer je Srbija imala previše loših godina. Rumunjska i Bugarska su, podsjeća on, imale tešku tranziciju devedesetih godina prošlog stoljeća, nakon čega su krenuli u rast, dok je Srbija krenula malo kasnije. Profesor Ekonomskog fakulteta Jurij Bajec kaže da u desetljeću 2011.-2021. ekonomski rast Srbije nije bio tako spektakularan kao što se govori.

“Objektivno gledano, bruto društveni proizvod po stanovniku rastao je brže u Bugarskoj i Rumunjskoj nego u Srbiji i time su ekonomske mogućnosti bile različite. Ako ne rastete brzo ne možete brzo ni povećavati plaće, ali i sva ostala osobna primanja”, ističe Bajec.

On kaže da su Rumunija i Bugarska bez sumnje primljene navrat nanos u EU više iz geopolitičkih razloga, a manje zbog činjenice da su uspješno savladale sva ona poglavlja na temelju kojih se zemlja smatra podobnom da se pridruži Uniji.

“Tada su te dvije zemlje počele dobivati neusporedivo veću ekonomsku podršku, dok je Srbija koja je 2012. jedva postala kandidat i dalje dobivala znatno skromniju pomoć. Nisu se te pare prelijevale u plaće nego u rast privrede, infrastrukturu, lakše su se povezivale s tržištima unutar EU, iskoristile su koristi članstva”, napominje Bajec.

Slovenija iznad 1000 eura
EU svakako ima nekih političkih zahtjeva prema Srbiji, ali ekonomske prednosti su tu, kaže prof. Bajec i podsjeća da je Srbija u najvećoj mjeri ekonomski vezana za EU s kojom ima dvije trećine vanjskotrgovinske razmjene, kao i najveći dio direktnih investicija.

U Sloveniji je rast zarada u posljednjem desetljeću 26,6 posto, prosječnu plaću iz 2011. koja je bila 987 eura podigli su na 1250 eura u srpnju 2021. Od spomenutih država iz regije Slovenija je ujedno i jedina zemlja u kojoj su prosječne zarade iznad tisuću eura, a osim u Sloveniji, Bugarskoj i Rumunjskoj bolje prosječne zarade nego u Srbiji imaju i u Hrvatskoj.

U njoj su zarade porasle za 31,4 posto – sa 715 eura u srpnju 2011., na 940 eura u srpnju 2021. godine. Lošije od Srbije iz okruženja i kada se radi o visini prosječne zarade, ali i rastu u desetogodišnjem periodu su Sjeverna Makedonija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora, u kojoj je zarada najsporije rasla. Za 10 godina svega 11,3 posto ili 54 eura su prošlog srpnja zarađivali Crnogorci više nego u srpnju 2011. kada im je prosjek plaća bio 476 eura.

U BiH se u posljednjem desetljeću plaća povećala za 90 eura ili nešto više od 21 posto, dok je u Sj. Makedoniji tempo rasta prosječnih zarada sličan onom u Srbiji, s tim što Makedonci zarađuju manje. U srpnju 2021., prosječna plaća kod njih bila je 463 eura, a deset godina ranije 333 eura.

Komentirajte prvi

New Report

Close