Nakon najava restrikcija i dolaskom zime jorgandžijski zanat u uzletu

Autor: Poslovni.hr , 28. studeni 2022. u 07:00

Kad zaživi poslovica ‘dok jednom ne smrkne, drugom ne svane’.

Zima dolazi, sve je hladnije, kriza je ovdje, minusi kucaju na vrata, prijetnje restrikcijama i visokim računima za struju i plin sve su glasnije. No na Balkanu, ili današnjoj regiji, krize su česte. Povijest bilježi više kriznih nego mirnih vremena. Stanovništvo je stoga naučilo biti snalažljivo.

Uvijek se nekako dosjete kako nestašicu neke sirovine nadomjestiti nečim drugim. Što je hladnije – više tražiš nešto čime ćeš se ugrijati. U ovoj priči umjesto struje i plina stoga glavnu ulogu igra – jorgan.

Skoro zaboravljen jorgandžijski zanat tako je sada dobio novi uzlet, a posla je više no ikada. U Beogradu postoje samo tri jorgandžijske radionice, s tim da samo jedna ručno prepravlja jorgane i puni ih. Ona na Dorćolu, u vlasništvu Predraga Jankovića. “Sad kako su ovi najavili ove restrikcije da neće biti struje, posla ima. Inače nije bilo. Interes je baš narastao”, počinje priču Janković.

Djedova radnja

“Radionicu sam naslijedio od djeda, otvorio ju je 1978. godine. On je imao još dvije radionice uz ovu. Od njega sam preuzeo zanat. Upisao sam doduše Poljoprivredni fakultet i studirao, ali sam pomagao djedu. Za trud mi je plaćao i zapravo me ‘navukao’ da naučim jorgandžijski zanat. Prevaren sam bio”, smije se vlasnik jedne od rijetkih radionica koje prerađuju jorgane u Beogradu. Svatko tko je nekada prošao donjim Dorćolom, morao je uočiti stari dućan retro izgleda na kojem jednostavno piše – Jorgandžijska radnja.

“Ja radim samo s prirodnim materijalom – vunom, pamukom i perjem. Radim sve sam i ovo je zapravo uslužna djelatnost. Većinom radim preradu starih jorgana, rijetko kad je baš sav jorgan od mog materijala. Proces izgleda ovako: jorgan rasparam, pročešljam, skrojim lice, napunim ga i dotjeram. To su stari jorgani naših baka, oni koji traju po 40, 50 godina,” kaže Predrag i smije se kako legenda da se ispod jorgana ne možeš pomaknuti jer su teški tonu – ipak nije točna.

“Najkvalitetniji su perjani, jer su najtopliji. Vuneni i pamučni su isti kvalitetom. S tim da je vuneni lakši od pamučnog za kilogram. Vuneni ima dva i pol do tri kilograma, pamučni do tri i pol. Najkvalitetniji perjani poplun ima do dvije kile. Znači nisu baš toliko teški”, upućuje. Kaže i da je najkvalitetnije punjenje paperje, ali nema ga. Uvijek se jorgan puni mješavinom. Najbolje je perje od ptica koje se kupaju u vodi – poput gusaka. Zato što je otporno, masno i ne troši se.

Kod Predraga je cijena prerade jorgana za jednu osobu s otvaranjem, češljanjem i radom – 5000 dinara ili 43 eura.

Sve radi ručno

Sve radi u obiteljskoj radionici, na malom stroju, a u podrumu ima stroj za češljanje. Dio šarma je što je sve ostalo isto.

Predrag je unikatan upravo jer jedini sve radi ručno, kao nekada njegov djed. U njegovo vrijeme bilo je 30 radionica s jorganima u Beogradu, a danas su uz Predraga tu i jorgandžije u Zemunu i Višegradskoj, ali oni rade strojno. Predrag se i sam pokriva perjanim i vunenim jorganom, te spava na perjanom jastuku.

“Bilo bi stvarno smiješno da koristim nešto što nisu prirodni materijali. Isto je pitanje zašto ljudi više vole pamučno ili svileno rublje od onog sintetičnog”, kaže i dodaje da iako uživa u svom poslu, ne bi volio da ga sin naslijedi, jer posao nije nimalo lak. Sjedi se puno, sitan je rad, dugi su radni sati.

“Platežna moć građana nije svugdje ista, ali netko tko se nikad nije pokrivao ovakvim jorganom, ni ne zna što propušta. To je kao kad voziš automobil – voziš se jednako u Fići ili Rolls Royceu, ali ipak postoji razlika”, kaže Predrag šijući ubrzano još jedan topli prekrivač za nadolazeću zimu.

Komentirajte prvi

New Report

Close