Sindikati u Srbiji očekivali su da će minimalac u 2022. biti barem u visini minimalne potrošačke košarice. Poslodavci su se držali druge priče: da bi preveliko povećanje minimalne cijene rada bilo dodatni trošak za one kojima je plaća sama po sebi najveće opterećenje. Ipak, svima njima sasvim je jasno da minimalac od oko 35.000 dinara nikako nije dovoljan da omogući normalan život u Srbiji, posebno ako se zna da je i u ovoj godini on jedina zarada za više od 350.000 građana.

Sada vrijedi u prosjeku 35.414,72 dinara neto (u bruto iznosu 47.767,08), što je nepunih 300 eura.

Upravo toliko svakog mjeseca uplaćuje se na račun mnogih srpskih radnika, za razliku od, recimo, Njemačke koja najavljuje novi iznos minimalca u drugoj polovini 2022. Građani te zemlje dobivat će minimum 12 eura po radnom satu, što će, u odnosu na trenutačnu minimalnu satnicu, činiti povećanje od 22 posto. Kod nas to uvećanje iznosi 9,4 posto, u odnosu na 2021., a radni sat je 201,22 dinara.

Ogroman pomak za Crnu Goru

Najniži minimalac imaju građani Kosova – za zaposlene mlađe od 35 godina on iznosi 130 eura, a za starije od 35 godina 170. Na dnu liste su i Albanija s minimalcem od 248 eura, Bosna i Hercegovina s 300, a veći minimalac od nas imaju Turska – 328 eura, Bugarska – 332 i Sjeverna Makedonija – 359. Interesantan je i podatak da su zastupnici crnogorskog parlamenta nedavno usvojili set zakona kojima se omogućava povećanje minimalne zarade sa 250 na 450 eura, što je ogroman pomak za naše susjede.

Prema podacima “Eurostata”, u sredini liste minimalnih zarada su države poput Letonije – 500 eura, Rumunjske – 515, Mađarske – 542, Poljske – 655, Estonije – 654, Litve – 730. Bivša republika SFRJ Hrvatska danas ima minimalac od 624 eura, dok nešto više od 1000 imaju Slovenija i Španjolska. Veću minimalnu zaradu od 1500 eura imaju Francuska 1600, Njemačka 1620, Belgija 1660. U vrhu liste je, bez konkurencije, Luksemburg u kojem minimalna plača iznosi 2360 eura, što je gotovo osam srpskih minimalaca.

Da državi očito nije bitno od čega će ljudi živjeti, smatra Duško Vuković, potpredsjednik Saveza samostalnih sindikata Srbije, podsjećajući na to da su se sindikati pokušavali dogovoriti da minimalac bude u razini minimalne potrošačke košarice, ali da država ni ovog puta nije imala previše sluha. Smatraju da bi ga zato trebalo korigirati dvaput godišnje.

“Neodgovorno je tvrditi da je naša zemlja u vrhu Europe po gospodarskom rastu, a da u nečemu u čemu se mjeri razina iole pristojnog života bude ispod svakog standarda. To pokazuje i naša pozicija na listi iznosa inozemnih minimalnih zarada”, naglašava Vuković.

‘Ustežu se od svega’

Navodi statističke podatke koji pokazuju da ovog trenutka polovina zaposlenih u Srbiji prima do 53.327 dinara, što je više od milijun građana.

“Ako izuzmemo od tog broja onih 350.000 koji su na minimalcu, onda između tog zakonom zagarantiranog minimalnog iznosa i tih 53.327 dinara, još oko 800.000 građana u Srbiji prima mjesečno toliko novca. Prosječna potrošačka košarica je oko 80.890 dinara, a prosjek plaća oko 70.920 dinara. Sve to nam ukazuje na činjenicu da u zemlji imamo milijun i nešto radnika koji ne mogu “dobaciti” ni do prosječne potrošačke košarice. To znači da građani moraju štedjeti na zdravlju, kvalitetnijoj ishrani, životu, ustezati se od svega, da bi preživjeli… Zar to nije dovoljan dokaz da državi nije bitno od čega će ljudi živjeti”, pita Vuković.