Srbija je puno više ovisna o ugljenu nego većina zemalja u regiji. Energetska tranzicija kod nas prije svega podrazumijeva napuštanje ugljena kao energenta u korist obnovljivih izvora: energije vjetra, sunca, kao i hidroenergije, piše Nova ekonomija

Energetska tranzicija ne znači isto za svaku zemlju, ali svaka ima svoje probleme koje mora riješiti i svoje početne uvjete iz kojih ulazi u ovaj veliki pothvat.

Prijelaz na obnovljive izvore za proizvodnju električne energije otvara vrata jednom ključnom elementu prijelaza: ako je naša električna energija “čista”, onda uz pomoć električne energije možemo učiniti druge sektore čišćima i održivijima.

Prijelaz također uključuje elektrifikaciju sektora poput grijanja ili prometa. Načelno, cilj takve temeljne društvene transformacije je dugoročno obuzdavanje klimatskih promjena.

Na primjer, energetska tranzicija je prirodno rješenje za možda najveći društveni problem u Srbiji danas: zagađenje zraka.

Prema podacima Agencije za zaštitu okoliša (SEPA), u Srbiji su tri sektora koja se oslanjaju na fosilna goriva i zastarjele tehnologije – proizvodnja električne i toplinske energije, individualno grijanje i promet – zajednički odgovorna za:

Prema posljednjim podacima Europske agencije za zaštitu okoliša, onečišćenje zraka u Srbiji godišnje odnese oko 15.000 života.

Tom broju treba dodati i brojke iz Programa zaštite zraka koji je Vlada Srbije usvojila 2022. godine: samo onečišćenje PM 2,5 uzrokuje više od 22.000 dodatnih slučajeva dječjeg bronhitisa i oko 6.000 novih slučajeva kroničnog bronhitisa svake godine.

Stoga, ako govorimo o “trošku energetske tranzicije”, uvijek trebamo imati na umu: onečišćenje zraka samo je jedna od mnogih cijena koje već plaćamo oslanjajući se na fosilna goriva.

Tranzicija bi trebala transformirati našu energiju, a s njom i naš zrak, ali i naše rijeke, prirodni okoliš općenito, pa čak i naše navike i svakodnevni život.