Beograđani sve više okrenuti malim proizvođačima autohtonih sireva

Autor: Nađa Irena Fišić , 12. ožujak 2024. u 07:18
Foto: MITAR MITROVIČ

Na izložbi se nudilo više od 200 sireva koji se ne mogu kupiti u regularnim trgovinama, ali još se jednom potvrdilo da će kvalitetan proizvod uvijek pronaći kupca.

Balkan Cheese Festival, izložba autohtonih sireva Balkana održana u Beogradu, izazvala je velik interes.

Na festivalu se tako našlo preko 200 sireva, i to iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Francuske i Italije. Nudile su se rijetke i neobične vrste autohtonih sireva, koje su pratila vrhunska vina i poslastice sa sirom.

Mali poduzetnici
Izlagale su uglavnom male mljekare i obrtnici, koji se ne mogu pronaći na policama ni u široj prodaji. Jedna od njih je bila farma La Dea iz Orašca, gdje su ljubav prema siru spojili suprug Talijan i njegova supruga Srpkinja.

“Ja sam živjela 20 godina u Italiji u Bergamu, a onda smo došli u Srbiju neposredno prije no što je krenula korona i – ostali smo, Moj suprug je htio jesti talijanski sir, probao je stari recept svoje bake s Alpa i tako je sve počelo. Krenuli smo potom i na obuke u Italiji i zavrtjeli cijelu priču”, ispričala je Tanja Gielpi koja zajedno sa suprugom Christianom ima farmu La Dea u Orašcu.

“Imamo polutvrde, punomasne kravlje sireve, klasične nadjevene sireve, obrađene korice u vinu i kavi. Imamo i jako tvrde sireve, najmanje tri mjeseca zrele, ali mogu zreti i do godinu dana. Podsjećaju na parmezan ali mi ih pravimo od punomasnog mlijeka.

Stari, kozji sirevi osobito cijenjeni

Cijene sireva su se kretale i do 5500 dinara (gotovo 50 eura) za stare, kozje sireve ili one specijalne s okusima.

Za sada smo samo na ovakvim manifestacijama, ali prodajemo i online preko web stranice “Šumadijska pijaca”. Kod nas se voli ljuto i pikantno, pa ljudi vole naš sir s peperoncinom, ali ima onih koji vole fine, blaže okuse pa u sireve onda stavljamo žalfiju i ružmarin, a radimo i vlastitu tartufatu”, ispričala je Tanja i dodala kako je La Dea boginja iz Bergama, a kako je njen suprug žestoki navijač nogometnog kluba iz svog grada – ime je simbolično.

“Imamo mladi sir, ličku basu, jogurt, sirutku, a najbolje ide stari sir. Poslujemo od 2009. godine, a može nas se naći u malim prodavaonicama, nema nas u velikim sustavima. Većina naših kupaca više se nikad ne može vratiti na sir iz prodavaonice jednom kad probaju naš sir, nema natrag” kaže Milan Ćuk koji zajedno sa suprugom Milenom drži brand “Sir za svaki dan” od 2009. godine, a u posao je ušla i kćerka koja lagano preuzima obiteljsku priču u Banatskom Karađorđevu kraj Zrenjanina.

Cijene su se za kravlje sireve kretale od od 450 dinara za kilogram pa do 2600 dinara za stari sir s okusom parmezana. Cijene sireva su se kretale i do 5 500 dinara za stare, kozje sireve ili one specijalne s okusima.

Mladi bez interesa
Na Festivalu se našla i mljekarska škola “Dr Obren Pejić” iz Pirota, grada poznatog po dobrim sirevima.

“Mljekarska industrija u Srbiji trenutno nije toliko loša, cijene su se stabilizirale i nema nestašice kao prijašnjih godina. No interesa na žalost za poljoprivredom i prehrambenom industrijom je sve manje među mladima,” otkrio je profesor Aca Mančić koji predaju u školi mljekarima i vodi radionice mlijeka.

Pirot je inače ovčarski, stočarski kraj, ima Staru planinu u blizini koja je bogata travama. Mljekarska škola postoji još od 1950-ih godina, te su poznati po svojim bijelim sirevima, a danas imaju i organske proizvode sa zaštićenim geografskim porijeklom.

Komentirajte prvi

New Report

Close